Nekako me prevarilo vrijeme.

I onda napišem nešto , pa me prevari program i sve izbriše.

Možda to jednostavno nije trebalo biti tu .

Što mislite, Događa li se ovo slučajno ? Ili je sve planirano? Kako god, bio ovaj virus prirodan ili sintetiziran,  tu je.

I mi smo tu. U našim domovima. Sa našim obiteljima, ili sami. I dok panično vrtimo portale, gledamo vijesti koje nam stvaraju paniku možda možemo nešto učiniti za nas.

Prvo . Trebamo znati. Ovo što se događa mi ne možemo promijeniti. Mi smo tu samo sitne ribe, kolateralne žrtve. Tu odlučuju veći.

Drugo. Njima jesmo kolateralne žrtve. Ali nama nismo. Mi smo tu, postojimo . I nije baš da smo lutke koje se vuče na konac.

Treće. Kada ovo shvatimo vrijeme je konačno da se pokrenemo. Što mislim pri tome? Mislim na naše razmišljanje i na naše radnje koje vrlo često obavljamo zato što se mora. Očekuje. Jer to drugi traže od nas. Ljuti smo jer nam drugi određuju kako ćemo živjeti , a u isto vrijeme sjedimo u našim foteljama ne želeći uložiti niti najmanji trud da to izmijenimo.

Sada sjedeći u svome domu imamo vremena za razmisliti. Što mi doista želimo? Gdje mi živimo? Moramo li doista ovisiti o drugima ili možemo biti samostalni?

Nametnut nam je strah. Već se najavljuje kriza, unatrag godinu dana. Prema tome , to nije ništa novo.

Ok . Naravno  sve je stalo. Privreda ne radi. radnici se otpuštaju , pogotovo u obećanim zemljama. Sada je opet dobra Hrvatska , barem zbog besplatnog zdravstva.

E pa onda okrenimo se toj našoj Hrvatskoj.

Prošli smo rat, krize, obnove, oboljevali od svega .

Sada je trenutak kada se možemo doista uvjeriti da je ova naša zemlja obećana zemlja.

Vratimo se našoj plodnoj ravnici, obradimo je, uberimo plodove. Izgradimo industriju koja će prerađivati naše proizvode. Proizvodimo hranu , zdravu, domaću. bez umjetnih bojila nepoznatog porijekla . Iskoristimo naše domaće mogućnosti. Povežimo se . Budimo TIM. Jer nitko od nas nije sam na svijetu.

Barem mi  u najboljim godinama znamo da smo bili najbolji kada smo bili zajedno. Budimo i sada zajedno . Pomognimo jedni drugima. I znajmo , sve što nam treba je tu. jedino treba zasukati rukave. Pa onda ih zasučimo tu kod nas , na svome gruntu.

Budimo savjesni, u svojim domovima, zaštitimo našu djecu i one koji su slabijeg imuniteta. I za to vrijeme pogledajmo u sebe. Nađimo našu snagu koju smo zaboravili. Napravimo planove. I kada ovo prođe budimo spremni na veliki posao. Ne moramo biti u krizi. Umrežimo se i radimo zajedno. Imamo sve što nam treba , imamo priliku to iskoristiti . Budimo spremni na velike promjene .

Zaboravimo strah od promjena  jer promjene nas ne čekaju,  one su tu. I mi se trebamo prilagoditi. Budimo spremni .